Mirza Hodžić radi kao medicinski tehničar u zajednici u Brčkom. Nije mu prvi put da se nalazi u nekoj vanrednoj situaciji, obzirom već mnogo godina radi u zdravstvu. I u ovim otežanim okolnostima nastoji da obavlja svoj posao na najbolji mogući način tako da pacijenti budu zadovoljni uslugama. Onima kod kojih primjeti strah, pokušava razgovorom da dâ vjeru u bolje sutra.

Porodična medicina u brčanskom domu zdravlja se u velikoj mjeri posvetila ranom otkrivanju osoba  koje su zaražene virusom COVID-19 i sprečavanju daljnjeg širenja. Reorganizovan je rad službi u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, što je dovelo do povećanja obima posla medicinskih sestara i tehničara u patronažnoj službi. „Uz redovne planirane posjete pacijentima , često sam u situaciji da obavljam i posjete koje nisu planirane. Radi se o posjetama osobama koje su u izolaciji a nisu u mogućnosti da se jave nadležnoj službi. Takve posjete zahtijevaju maksimalan oprez i rad u potpunoj zaštitnoj opremi, što predstavlja psihičko i fizičko opterećenje u obavljanju zadataka“, pojašnjava Mirza.

Od medicinskih tehničara se zahtijeva da tokom obavljanja svakodnevnih aktivnosti provode niz mjera koje nije bile potrebne ranije. Sve u cilju zaštite kako pacijenata, tako i zdravstvenih radnika. „U podsvijesti je uvijek prisutan strah za bezbjednost moje porodice, ličnu bezbijednost i naravno bezbijednost pacijenata sa kojima radim, a koji spadaju u najugroženije grupe“, kaže nam Mirza.

Reakcije pacijenata na postojeću situaciju su različite. Kod nekih od njih su prisutni panika i strah za vlastiti život. Dodatni problem im predstavljaju zabrana kretanja i nemogućnost odlaska ljekaru, kupovina lijekova i podizanje mirovine. Jedan dio pacijenata ima strah i od ulaska medicinskog osoblja u njihov dom. Tada Mirza pokušava da „kroz konstruktivne razgovore bar donekle olakša život tih ljudi i vjeru u bolje sutra“.

Njegova porodica se dobro nosi sa cjelokupnom situacijom i pridržava svih preporučenih mjera.  „Obzirom da sam već dugo godina u zdravstvu, nije prvi puta da se nalazimo u nekim  vanrednim okolnostima“, dodaje Mirza.

Smatra da građani treba da obiljno shvate situaciju i da se pridržavaju mjera koje propisuje krizni štab, jer statistika pokazuje da su zahvaljujući njima dosada postignuti odlične rezultate. „Ostanite kod svojih kuća i poštujete mjere lične zaštite i fizičke distance, kako bismo zaštitili one najugroženije“, poručuje Mirza.

Postojeća pandemija je pokazala da su medicinske sestre i tehničari stub zdravstvenog sistema, te da je potrebno ulagati u daljnji razvoj ove profesije.

Tatjana Milanović Lajić je medicinska sestra koja radi u Banjaluci na Klinici za infektivne bolesti Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske. U direktnom je kontaktu sa osobama pozitivnim na SARS-CoV-2 virus. Među njima su starije dementne osobe koje zbog svoje bolesti znaju biti izuzetno zahtjevne za saradnju, ali i djeca koja zdravstvene radnike obučene u kombinezone prihvataju kao junake iz crtanih filmova.

Tatjana je dva mjeseca prije dolaska pandemije u našu zemlju prošla obuku za oblačenje zaštitnih odjela, ne očekujući da će doći vrijeme kada će u roku od pet minuta morati obući to odjelo i stvoriti se pored pacijenta. U ovom momentu, to joj predstavlja najmanji problem. „Sada je izazov da se u tom kombinezovnu, sa rukavicama, kaljačama, zaštitnom maskom i naočarima spasi život nekome ko se bori za vazduh“. A sve je više takvih pacijenata.

Priznaje da je rad od minimalno osam časova, ponekad i vikendom, u postojećim uslovima iznimno težak i psihički zahtjevan. „Potrebno je više puta dnevno pacijentima izmjeriti vitalne paramentre i uzeti krv, te podijeliti propisanu terapiju. Zbog teškog stanja bolesnika, česte su izmjene terapije, a to od medicinskih sestara-tehničara zahtijeva dodatni oprez“, Tatjana objašnjava.

Građanima poručuje da ostanu kod kuće, jer većina nas može biti nosilac virusa a nemati simptome. Na taj način virus se može ne znajući prenijeti nama dragoj osobi starije životne dobi ili sa nekim postojećim oboljenjem i na taj način ugroziti njen život. „Vjerujte da je to jedino što očekujemo od vas kao znak zahvalnosti za ono što radimo“, poručuje Tatjana.

Među medicinskim sestarama i tehničarima, muškarci su još uvijek mnogo manje zastupljeni nego žene. Nemanja Ninić iz Banjaluke je jedan od njih koji su izabrali ovaj poziv za svoju profesiju. Radi na Klinici intenzivne medicine za nehirurške grane Univerzitetskog kliničkog centra u Banjaluci. Smatra da je za medicinskog tehničara danas apsolutno najvažnije biti odgovoran prema samom sebi, pacijentima i timu sa kojim radi.

I u normalnim, uobičajenim okolnostima, Nemanjin posao je veoma odgovoran, a u trenutnoj situaciji u kojoj vlada pandemija COVID-19, oprez i odgovornost su na još višem nivou. „Veoma je važno adekvatno se zaštiti odgovarajućom zaštitnom opremom da ne bih zarazio sebe i kasnije infekciju prenio na svoje bližnje i radne kolege“, ističe Nemanja.

Rad sa neophodnom punom ličnom zaštitnom opremom je veoma težak i dodatno iscrpljujući. Njegov radni dan počinje u sedam časova ujutro, a za samo pravilno oblačenje lične zaštitne opreme potrebno je 20 do 30 minuta. Rad je organizovan u smjenama koje traju po osam časova u kontinuitetu, a na svaka četiri sata se smjenjuju po dva medicinska tehničara.

U intenzivnoj jedinici u kojoj Nemanja radi, veliki broj pacijenata je zbog teške upale pluća sediran, intubiran i spojen na respirator. „Za sve pacijente smo tu, u svako doba. One koji se počnu oporavljati i u mogućnosti su opet komunicirati, nastojimo utješiti i ohrabriti da će biti bolje. Kako njima znači naše ohrabrivanje, tako i nama medicinskim radnicima znači njihova zahvalnost“, kaže Nemanja.   

Za njega su podrška i razumijevanje porodice i dragih ljudi u ovoj situaciji  najvažniji. „Koliko god je ovaj posao fizički težak, psihički je još zahtjevniji zbog izazova da sačuvamo naše pacijente, a i same sebe od infekcije“, kaže Nemanja.  

Građanima poručuje da se ne opuštaju i da nastave poštovati zvanične preporuke  obaveznog nošenja zaštitnih maski i rukavica, kao i držanja fizičke distance. „Na taj način ćemo zaštititi  sebe i ljude oko nas, te spriječiti  povećanje broja oboljelih, koje naš zdravstveni sistem ne bi mogao odjednom adekvatno zbrinuti“, dodaje Nemanja za kraj.

Lala Tomić je patronažna  sestra u Domu zdravlja Mostar. Trenutna situacija vezana za COVID-19 pandemiju je promijenila svima, pa i Lali, način života  i rada. Doza straha ali i pribranosti postoji i kod pacijenata i kod članova njene porodice. Uz savjesnost i samopožrtvovanost, Lala smatra da je dobro psihofizičko zdravlje  zdravstvenih radnika najbitnije jer su oni na prvoj liniji u  borbi protiv virusa.

Postojeća situacija je povećala obim posla zdravstvenih radnika. Patronažne  sestre iz Doma zdravlja Mostar, pored uobičajenih patronažnih usluga, tokom postojeće pandemije pomoć pacijentima pružaju i na druge načine, kao što su nabavka i dostava lijekova, namirnica i sredstava za higijenu. 

Lala smatra da su zdravstvene vlasti reagovale u skladu sa svojim mogućnostima i omogućile zdravstvenim radnicima  potrebnu zaštitnu opremu. Ipak, poručuje da im je potrebno još rukavica, dezinfekcijskih sredstava i maski sa filterom, što je zapravo neophodan zaštitni  potrošni materijal u njihovom svakodnevnom radu sa pacijentima.

Ističe posebnost poziva medicinske sestre, koji karakterišu razumijevanje, empatija i bliska komunikacija sa pacijentom, koja je posebno važna sada. „Bitno je educirati pacijenta da se pridržava uputa jer se svi mi zajedno borimo protiv virusa. Za sve nas to je veliki izazov“.

Građanima poručuje da se i dalje pridržavaju predloženih preventivnih mjera kao što su pranje ruku, nošenje maski i rukavica, održavanje fizičke distance i izbjegavanje okupljanja. „Važno je također jačati imunitet, paziti na prehranu i unositi što više vitamina i minerala, te sačuvati opće  psihofizičko zdravlje“. Posebno naglašava da građani  ne obraćaju pažnju na dezinformacije.

Ističe da „nitko od pacijenata, kao što je i za očekivati, nije isti i nitko isto ne reagira. Samo se u jednom slažu, a to je da svi osjećaju  strah. Svi su svjesni da im ovaj virus vrlo brzo i lako može dodatno ugroziti već narušeno zdravlje“. Svaki rastanak sa pacijentom završava sa njihovim pitanjem „Kada će ovo završiti?“  a onda i  odgovorom „A, nadati se brzo!“. Lala ističe da tople riječi i osmijeh svima mnogo znače.

Sandra Milošević je medicinska sestra u Domu zdravlja Bijeljina. Trenutno je zadužena za trijažne preglede pacijenata u domu zdravlja i za dežurstva u karantinu gdje su smješteni pacijenti zaraženi koronavirusom. Iako taj zadatak nije nimalo lak i nosi svoje rizike, Sandra je ponosna na to što može pomoći svojim sugrađanima. Pokreću je jaka volja, moral i ljudske vrijednosti koje se nisu izgubile uprkos pandemiji.

Prva karika u borbi protiv virusa korona u lokalnim zajednicama su domovi zdravlja. Već od početka epidemije u našoj zemlji, poslovi u Domu zdravlja Bijeljina su reorganizovani, uz obavezne trijažne preglede prije samog ulaska u zdravstvenu ustanovu. U karantinskom prostoru koji je određen za smještaj oboljelih osoba od Kovida-19 organizovana su dežurstva uz  medicinski nadzor.

Svakako da taj zadatak nije nimalo lak. Da bi pomogli onima kojima je i u vrijeme pandemije pomoć najpotrebnija, medicinske sestre-tehničari bez oklijevanja, ostavljaju kući svoje najmilije, istovremeno brinući i za njihovo zdravlje. Svjesni da rizikuju svoje živote, svi su ipak na svojim radnim mjestima.  „Niko nije ni slutio kakva će pandemija zadesiti planetu i koliki će se teret svaliti na pleća medicinara. Medicinske sestre-tehničari su stub zdravstvenog sistema na kojima je i u redovnim okolnostima veliki teret. U doba epidemije, radimo pod dodatnim pritiskom i stresom i u strahu da ćemo zarazu prenijeti na svoju porodicu. Nije lako, ali izdržaćemo, prije svega jer volimo svoj posao i posvećeni smo svojim pacijentima“, ističe Sandra.

Ponosna je što je dio zdravstvenog sistema a kao medicinskoj sestri najveća joj je nagrada pomoći čovjeku i spasiti život. „To je misao koja me vodi kroz svakodnevni rad i u postojećoj situaciji mi daje snagu da nastavim da se borimo za građane, svoje porodice i sebe“.

Sandra naglašava posebnu važnost timske saradnje svih zdravstvenih radnika, ali i saradnje sa pacijentima: „Medicinski radnici i u složenim i teškim uslovima funkcionišu kao tim zajedno sa svojim pacijentima, od čije odgovornosti i iskrenosti i zavisi tok epidemije. Dodatnu hrabrost i snagu pronalazimo u osmjehu i zahvalnosti koje dobijamo od naših pacijenata“.

 „Molim građane i sve one koji ovo čitaju da poštuju ono što radimo i da ostanu kod kuće i štite sebe i svoje ukućane, kako bismo se svi zajedno izborili sa epidemijom i zdravi vratili u normalne tokove života“, poručuje Sandra za kraj.