Bojana Kovačević je medicinska sestra zaposlena u Službi za kvalitet JZU Bolnice Trebinje. Diplomirani je medicinar zdravstvene njege.

Kada ste započeli svoju profesionalnu karijeru i šta Vas je motivisalo?    Počela sam raditi sa 19 godina, u vrlo izazovnim i teškim vremenima za početak karijere jedne mlade medicinske sestre. Iako težak, ovaj period mi je donio neprocjenjivo iskustvo jer sam za kratko vrijeme, htjela to ili ne, stekla određena znanja i vještine. Za ovaj humani poziv prvenstveno sam se odlučila zbog toga što volim da pomažem ljudima, a samim tim mi nije ni teško suočiti se sa raznim izazovima koje sa sobom nosi ova profesija.

Kako izgleda jedan Vaš radni dan?    Dan započinjem sastankom sa kolegama u Službi, kada se dogovaramo i planiramo radne zadatke. Služba za kvalitet je usmjerena na izradu standardnih operativnih procedura i uputstava koji su bitni za kvalitet i sigurnost zdravstvenih usluga. Među aktivnostima koje svakodnevno obavljam su i sljedeće: planiranje i sprovođenje obuka zaposlenih za primjenu sistema upravljanja kvalitetom, planiranje i provođenje internih provjera, uočavanje problema, te provođenje preventivnih i korektivnih mjera – a sve u cilju unapređenja kvaliteta pružanja zdravstvene zaštite u ustanovi.

Položaj medicinskih radnika u Bosni i Hercegovini...   U posljednje vrijeme evidentan je odlazak medicinskih sestara/tehničara, što najbolje govori o njihovom položaju u zdravstvu danas. Smatram da nije samo finansijska situacija razlog njihovog odlaska, nego i neadekvatno vrednovanje sestrinske profesije. Istovremeno, kao posljedica nedostatka kadrova, medicinske sestre/tehničari koji su ostali na svojim radnim mjestima dodatno su opterećeni i ne mogu se dovoljno posvetiti svojim radnim zadacima te provođenju kvalitetne zdravstvene njege.

Koji su nedostaci u ustanovi u kojoj radite? Šta biste promijenili?   Kao i u drugim zdravstvenim ustanovama, mislim da se suočavamo sa problemom nedostatka kadra, kao i samih uslova rada. Nadam se da će u narednom periodu, otvaranjem nove bolnice u Trebinju, uslovi za rad biti mnogo bolji i kvalitetniji. Smatram da bi nam bilo potrebno i više edukacija vezanih za našu profesiju, kako bi se savladale i usavršile profesionalne vještine – kako u korist medicinskih sestara/tehničara, tako i pacijenata.

Najveći izazovi s kojima se medicinske sestre/tehničari suočavaju u svakodnevnom radu?   Izazovi sa kojima se medicinske sestre/tehničari suočavaju su preopterećenost radnim zadacima, izloženost visoko stresnim situacijama, kao i vođenje administracije koja dodatno oduzima vrijeme koje bi se moglo preusmjeriti na pružanje zdravstvene njege pacijentima.

Kakvu podršku biste željeli vidjeti od društva i institucija za medicinske radnike?  Smatram da bi podizanje sestrinske profesije na viši nivo bio jedan od ključnih mehanizama za podršku. Ulaganje u edukacije i profesionalni razvoj medicinskih sestara/tehničara, finansijska podrška i bolji radni uslovi. S obzirom na stres sa kojim se medicinske sestre svakodnevno susreću, mislim da bi bilo neophodno uvesti programe za očuvanje njihovog mentalnog zdravlja i prevazilaženje konfliktnih situacija, kojima su skoro svakodnevno izložene.

Koliko je važan odnos medicinska sestra – pacijent i medicinska sestra – doktor?   Izuzetno je važan odnos i povjerenje između doktora i sestara, jer oni čine tim koji preuzima odgovornost i brigu za pacijenta. Odnos sestre prema pacijentu treba da ima prije svega humanost, ljubaznost, strpljenje, razumijevanje, kao i sticanje povjerenja od strane pacijenta kako bi tok i ishod medicinske njege bio pozitivan. Ono što je bitno iz odnosa sestre i pacijenta jeste da pacijent stekne sigurnost i povjerenje.

Šta Vas najviše motiviše i ispunjava u radu s pacijentima?   U svom dugogodišnjem radu sa pacijentima, ono što me je motivisalo jeste da pomognem drugima, a najveća motivacija je osmijeh pacijenta i dobar ishod i oporavak, bez obzira na izazove sa kojima smo se susretali tokom liječenja.

Kako je pandemija COVID-19 uticala na status i ulogu medicinskih sestara u BiH?  Smatram da je pandemija COVID-19 pokazala kolika je uloga i značaj medicinskih sestara/tehničara u cijelom sistemu. Susret sa nepoznatim „neprijateljem“ teško je i opisati, a ne i doživjeti. Zdravstveni radnici su zasigurno podnijeli najveći teret i dali svoj maksimum. Kolege su i same obolijevale od pandemije COVID-19, ali su po svom oporavku opet dolazile na svoja radna mjesta da zamijene već iscrpljene kolege, jer suština našeg posla jeste timski rad.

Koliko se razlikuju uslovi rada medicinskih sestara/tehničara u privatnom i javnom sektoru?   Obzirom da nisam imala priliku da radim u privatnom sektoru, ne znam koliko mogu da prenesem utiske osim posjete privatnoj praksi. Smatram da sestre jednako predano i odgovorno rade svoj posao, ali u privatnom sektoru su primjetni bolji uslovi za rad, koji se odnose na prostor za rad, zatim oprema sa kojom se radi je savremenija, te opterećenost medicinskih sestara/tehničara sa brojem pacijenata. Dok su u javnom sektoru medicinske sestre/tehničari sigurno više opterećeni sa poslovima koje obavljaju, manjkom kadra i samim uslovima rada. U posljednje vrijeme osjeti se poboljšanje i u javnom sektoru, gdje se radi na unapređenju uslova rada, a evidentna je i finansijska podrška.

Da li mislite da je obrazovni sistem za medicinske sestre u BiH dovoljno razvijen? Šta bi trebalo poboljšati?  Obrazovni sistem u BiH jeste razvijen, ali ne prati potrebe zdravstvenih ustanova, tj. tržišta rada. Praktična nastava nije dovoljno zastupljena po broju časova provedenih u zdravstvenim ustanovama. Najčešće medicinske sestre/tehničari nakon završenog školovanja dolaze sa teorijskim znanjem, a manjkom praktičnih vještina. Ono što bi bilo dobro jeste uvođenje i provođenje više vremena u zdravstvenim ustanovama, kao i izvođenje praktičnih vježbi i sticanje određenih vještina koje su bitne za pružanje zdravstvene njege.

Benefiti kroz projekat „Jačanja sestrinstva u BiH“, podrške Ambasade Švicarske u BiH i resornih ministarstava zdravstva…  Fondacija fami ima značajnu ulogu i doprinos u jačanju sestrinske profesije na način da su održane brojne edukacije, radionice, na kojima su polaznici stekli dragocjena znanja i vještine neophodne za kvalitetno provođenje sestrinske prakse na svim nivoima. Izrađene su standardne operativne procedure za primarni, sekundarni i tercijarni nivo koje nam na svakodnevnom nivou pružanja zdravstvene njege olakšavaju posao. Fondacija fami je zasigurno opravdala cilj projekta, a osim toga doprinijela je podizanju kvaliteta pružanja usluga zdravstvene njege.

Događaj iz Vaše karijere koji ćete uvijek pamtiti…   Teško je izdvojiti samo jedan događaj za skoro tri decenije rada u praksi, a ono što me je kroz godine motivisalo za rad jeste zadovoljan i oporavljen pacijent, kao i njihov osmijeh i zahvalnost kada napuštaju ustanovu. Prije svega treba biti čovjek i obavljati svoj posao kvalitetno i predano, a onda i dobri rezultati ne izostaju.

Poruka mladima koji razmišljaju o karijeri medicinske sestre/tehničara...  Mladim medicinskim sestrama/tehničarima poručila bih da prije svega ovaj poziv trebaju da vole i da imaju empatiju za druge, jer ovo nije samo poziv, već način života.