Marko Katić iz Čapljine, magistar je sestrinstva. U Domu zdravlja Čapljina zaposlen je od 2018. godine. Prvo radno iskustvo stiče s 23 godine u službi Hitne pomoći.

Zbog čega ste se odlučili za ovu profesiju? Odlučio sam se za ovu profesiju jer dolazim iz obitelji medicinskih djelatnika. Moja majka je medicinska sestra u Hitnoj pomoći već 35 godina, koja je ujedno i moj uzor te glavni razlog zašto sam izabrao baš ovo zanimanje. Otac mi je po zanimanju laborant, a sestra zubni tehničar i nutricionist. Trenutno vršim dužnost na mjestu glavnog tehničara Hitne pomoći u Domu zdravlja Čapljina.

Kako izgleda Vaš radni dan... Prvo što slijedi mojim dolaskom na posao jeste takozvana primopredaja smjene, konkretno razgovor sa kolegama koji su radili noćnu smjenu, o intervencijama koje su imali tijekom noći. Zatim skupa sa kolegama iz dnevne smjene slijedi dogovor o zadacima koji su pred nama. Pripremamo radnu prostoriju,  pregledavamo ispravnost opreme, te provjeravamo i brojimo lijekove, tako da smo sigurni da ih imamo dovoljno za intervencije koje slijede. Ponekad ni to ne stignemo jer kad 124 telefon zazvoni svi ostavljamo ono što u tom trenutku radimo i žurno uzimamo potrebnu opremu, te jurimo na teren. Nijedan dan nije isti, tako da je uvijek prisutna određena doza uzbuđenja.

Kako je biti medicinski tehničar u BiH... U Bosni i Hercegovini je lijepo biti medicinski tehničar ili medicinska sestra, pogotovo ako volite pomagati ljudima. Iako je to ponekad fizički zamorno, jer smo zbog nedostatka radne snage preopterećeni i razvučeni na više strana. Položaj medicinskih sestara/tehničara u Bosni i Hercegovini je dosta kompleksan i u nekim situacijama veoma težak. Za vrijeme trajanja raznih edukacija, volim razmijeniti iskustva sa kolegama koji dolaze iz drugih dijelova BiH. Kroz razgovor uočavam sličnosti i različitosti u radu, probleme na koje oni nailaze, te kako ih rješavaju. Time svi pokušavamo popraviti određene stvari i nastojimo biti još bolji u svome poslu.

Nedostaci u Ustanovi u kojoj ste zaposleni... Kao i u mnogim drugim zdravstvenim ustanovama diljem Bosne i Hercegovine, tako i u mojoj, najveći ¨problem¨ je nedovoljno radnog kadra i nedostatak medicinske opreme, koja bi trebala biti u skladu sa svjetskim regulativama, kako bi mogli biti rame uz rame sa ostalim kolegama. Također, volio bih da imamo mnogo više edukacija i tečajeva vezano uz naše zanimanje, kako bi naučili da što bolje i profesionalnije savladamo razne situacije, naravno sve u korist pacijenata. to jest ljudi koji traže i trebaju našu pomoć. To su ujedno jedine stvari koje bih volio promijeniti u Domu zdravlja Čapljina.

Dobre i loše strane sestrinske profesije... U sestrinskoj profesiji ima i dobrih i loših strana, ali više dominiraju one dobre, barem ja tako mislim. U dobre strane bih uvrstio osjećaj zadovoljstva koji imaš kad pomogneš nekome tko je bespomoćan. Također bih naglasio druženje i bliskost koja se razvije među nama kolegama koji radimo u Hitnoj pomoći, jer postanemo poput obitelji. Na taj način sam upoznao i svoju buduću suprugu. A što se tiče loših stvari to su stres, fizički i psihički napor, te manjak razumijevanja kod nekih pacijenata. Bude dosta neugodnih situacija, čak i fizičkih napada. Također, moram spomenuti da su medicinske sestre/tehničari nedovoljno plaćeni za poslove koje obavljaju.

Odnos medicinski/tehničar – pacijent i medicinski tehničar/dokotor... Iznimno je važan odnos medicinskog tehničara i pacijenta, kao i medicinskog tehničara i doktora. Jer samo kroz timski rad sa doktorima i ostalim zdravstvenim djelatnicima moguće je da pacijenta što bolje zbrinemo i pružimo mu kvalitetnu skrb. Također, odnos sa pacijentom je dosta važan, jer mi smo tu da razgovorom postignemo povjerenje, saznamo dodatne informacije koje bi mogle pomoći pri samom uspostavljanju dijagnoze, te daljem liječenju. Tu je i pružanje utjehe pacijentima koji to trebaju.

Odlazak medicinskih djelatnika iz BiH... Mislim da se odlazak medicinskih djelatnika može spriječiti poboljšanjem uvjeta rada, boljom zaštitom medicinskog osoblja, te povećanjem plaća. Jer medicinske sestre/tehničari se najviše suočavaju sa lošim uvjetima rada i velikim stresom na poslu. Često puta kada želimo nekome pružiti pomoć, spriječeni smo zbog nedostatka nekog lijeka ili opreme. U tim situacijama pokušavamo raznim improvizacijama pomoći pacijentu koliko možemo.

Rad i uvjeti tokom pandemije koronavirusa... Rad i uvjeti tijekom pandemije koronavirusa su bili jako teški i stresni prvenstveno radi nedostatka informacija o novonastalom virusu, manjku opreme i enormno velikom broju oboljelih. Mi medicinski djelatnici smo obavili velik i težak posao. Mnogo sati smo proveli pod zaštitnim maskama i odijelima. Najteže je bilo tijekom ljetnih mjeseci, jer je u plastičnim odijelima bilo nepodnošljivo vruće. Još uvijek se osjećaju fizičke i psihičke posljedice tog virusa među medicinskim djelatnicima a i ljudima koji su ga preboljeli. Nadam se da se ovakvo nešto neće više nikada ponoviti!

Dodatne edukacije medicinskih radnika u BiH... Za medicinske radnike je iznimno važno da imaju što više edukacija koje se tiču područja u kojem rade. Time prvenstveno olakšavamo sebi, ali i pacijentima, jer se brže i kvalitetnije zbrinu. Kroz edukacije, osim što se nauče mnoge stvari, razmijenjuju se i mnoga iskustva, upoznaju nove kolege i sjajni predavači.

Edukacije u organizaciji Federalnog ministarstva zdravstva i Fondacije fami... Čast mi je i zadovoljstvo što sam pozvan i što imam priliku učestovati u edukacijama koje pružaju Federalno ministarstvo zdravstva i Fondacija fami. Kroz nove modele pristupa zdravstvenim uslugama, uče nas kako unaprijediti i poboljšati kvalitetu u zdravstvenom sustavu. Jer samo kroz edukaciju medicinskih djelatnika, može se povećati efektivnost pružanja usluga, što u konačnici ima bolji ishod za pacijenta. Veoma je lijepo što ovakvo nešto postoji u Bosni i Hercegovini.

Događaj iz karijere za pamćenje... Ima dosta događaja iz moje karijere koje pamtim, onih dobrih a i loših s obzirom da radim u Hitnoj pomoći. No, te loše uvijek pokušam zaboraviti i potisnuti a pamtiti samo one dobre. Jer nema većeg zadovoljstva od onoga kad nekome spasite život ili pomognete u bolesti.

Poruka budućim generacijama, kolegama... Podržavam sve mlade osobe koje se žele okušati u medicinskoj struci. Iako postoji velika odgovornost i dosta izazova, ni u jednom trenutku nisam zažalio zbog svog odabira. Smatram da ovaj posao ne može svatko raditi, to je poziv, ali tko god ima imalo zainteresiranosti, samo naprijed! Najbitnije je biti uporan i ne odustati nakon prve prepreke.