Nihada Kulovac magistrica je zdravstvene njege i terapije. Trenutno radi kao glavna sestra u Domu zdravlja Vogošća.

Početak profesionalne karijere i motivacija... Prvo radno iskustvo bilo je sa 26 godina. Kroz korijen društva odnosno svoju porodicu sam učila biti čovjek, imati empatiju, drugome pomoći i uvijek se ophoditi prema drugima onako kako bismo mi voljeli biti tretirani. Sve navedene osobine su veoma značajne i neizostavne u najhumanijem i najljepšem pozivu - medicinska sestra/tehničar. Kao djevojčica sa 14 godina, uistinu nisam imala izgrađenu svijest o težini i izazovima koju ova profesija nosi sa sobom. Željela sam biti heroj u bijelom i pomagati, a u tim godinama sam imala viziju da je svaka pomoć zdravstvenog radnika uspješna. Život i praksa su me naučili da ovaj poziv ima mnogo odgovornosti, obaveza, tereta kako fizičkog tako i psihičkog, ponekad i neželjenih rezultata, ali mnogo više onih lijepih situacija.

Kako izgleda jedan Vaš radni dan?  Kada ste na poziciji glavne sestre i ukoliko želite da doprinesete ustanovi u kojoj radite, dani su potpuno drugačiji jedan od drugog. Sa svojim timom radim na poboljšanju uvjeta rada uposlenika, jer ovim želimo postići veće zadovoljstvo uposlenika, a tim i kvalitetniju uslugu ka našim građanima, zbog kojih i jesmo tu. U kontinuitetu vršim interne nadzore, kojim želim da unaprijedim rad u našoj zdravstvenoj ustanovi, otklonimo propuste, ukoliko ih ima i pohvalim ono što se uoči kao napredak. Moja saradnja je neophodna u cijeloj organizacionoj jedinici, gdje je izuzetno važan ispravan i pravovremeni protok informacija.

Kako je biti medicinska sestra u Bosni i Hercegovini?  Biti medicinska sestra ovdje i bilo gdje u svijetu nosi teret odgovornosti, za koju su medicinske sestre kroz praksu vrlo svjesne. Veoma je bitno biti cijenjen kao neophodna karika u timu, što ponekad u određenim segmentima izostane i izazove nezadovoljstvo. Na ovom polju trebamo svi raditi, jer jedino tim daje rezultat. Otežavajuća okolnost je što u našoj profesiji ukoliko neko ode na bolovanje, porodiljsko odsustvo i slično, najčešće nema zamjene te preostali kadar preuzima sav posao i zanimljivo, uvijek medicinske sestre završe kompletan posao, ne ostave pacijenta bez usluge, ali smo svjesni posljedica. Sve ovo ukazuje na činjenicu da je komunikacija tema, kojoj uvijek treba posvetiti pažnju, povećanje broja medicinskih sestara, kako bi smo ih rasterećenjem čuvali i duže imali kao kvalitetne i zadovoljne radnika. Uvjeti rada su segmenti od velike važnosti.

Koji su nedostaci u Ustanovi u kojoj radite? Šta biste promjenili? Činjenica da najčešće nema zamjene kada bude duže bolovanje, trudnoća i slično je naš najveći problem, jer preostali dio tima preuzima sve obaveze, odgovornosti i posao, za kojeg nikada ne znamo koliko će ga biti u jednom radnom danu. Uvjeti rada uvijek mogu biti bolji, ali na tome se radi u kontinuitetu. Promjenila bih ovo što sam navela kao nedostatak, ali mnogo više je prednosti u ustanovi u kojoj radim i radi se na većini navedenih polja.

Dobre i loše strane sestrinske profesije...  Ovdje je tanka nit za razdvojiti stranu. Naša greška je ljudski život, nenadoknadiv. Pri rođenju u porodilištima dočekujete na ruke novi život, a onda u sekundama se može iskomplikovati da ta najljepša strana naše profesije, pređe tu tanku nit. Ali, za razliku od mnogih profesija naša nam daje priliku da svaki dan učinimo dobro djelo, da smo na dispoziciji da pomognemo onima kojima pomoć treba i time naš posao postaje ljubav, mi ga ne radimo, mi ga živimo, jer zamislite osjećaj da uvijek osoba ispred vas treba podršku, a vi , ukoliko volite svoj posao, uradite onako kako najbolje znate i kako biste voljeli da s vama neko postupi. To jeste psiho-fizički teret, kojeg sami biramo i moramo stvoriti mehanizme zaštite, zbog svog ličnog zdravstvenog stanja, ali ne uspijevamo uvijek. Loše, rekla bih neusklađene strane profesije su ljudski resursi, uvijeti rada, opremljenost, komunikacija i uzajamno poštivanje svih članova tima.

Važnost odnosa medicinska sestra – pacijent i medicinska sestra – doktor?  U sistemu zdravstva, ovaj segment je jedan od najvažnijih. Ovdje govorimo o lancu, gdje karike uvijek moraju biti povezane. Time jačamo povjerenje tima, ali i povjerenje pacijenata koji se osjećaju vrlo važnim. Kada osjete uzajamno poštivanje tima, dobru komunikaciju, dobre povratne informacije, osjećaju sigurnost u zdravstveni sistem i tok liječenja. Od izuzetne je važnosti, čuti a ne samo slušati šta član tima govori, jer ispravno shvaćena izgovorena rečenica, od posebnog je značaja za dalji tok donošenja odluka. Kako davno rekoše, zbog zareza je čovjek pogubljen ( „Ubiti, ne pomilovati“....a u Zapisniku je trebalo da stoji „Ubiti ne, pomilovati“). U našoj profesiji ti zarezi su u kontinuitetu i psiho-fizičko prisustvo zdravstvenog radnika mora biti u kontinuitetu kako bismo ispravno čuli člana tima, pacijenta ili porodicu te ispravno postupili.

Rad i uslovi tokom pandemije koronavirusa?  Najteža borba je borba sa nevidljivim neprijateljem. Na samom početku bez neophodne lične zaštitne opreme, bez ranijeg predznanja o ovome, sa nedovoljno kadra ulazimo u borbu. I tu smo pokazali da ne postoji umjetna inteligencija niti bilo šta da zamjeni naše prisustvo. Mnoge profesije su praktikovale rad „od kuće“, a mi „odsustvo od kuće“. Preko noći smo još jednom pokazali našu jačinu, jer smo išli u susret koranavirusu i zajedno sa pacijentima borili se protiv njega. Edukovali se iz rekla bih ničega, jer sve je novo, radili smo na održavanju psihičke stabilnosti pacijenata, čak i kada je situacija bila alarmantnija. Morali smo danima raditi na reorganizacijama opreme, kadra, prostora. Bilo je i neželjenih ishoda, ali ni u jednom momentu nismo se povukli iz borbe i uvijek i iznova nastavljali dalje borbe. Naše porodice su trpile, jer gledate ispred tv-a dešavanja pa ne osjećate se dobro, ali kada gledate „scenarije“ uživo, ne možete ni zamisliti dešavanja u ljudskom tijelu.

Predsjednica ste Udruženja medicinskih sestara i tehničara u FBiH, kolika je njegova važnost za medicinare?Udruženje/Udruga medicinskih sestara i tehničara u FBiH je itekako bitna za našu profesiju. Kroz ovaj segment želim da jačamo i ističemo bitnost i neizostavnost naše profesije. Zajedničkim udruživanjem, pokazujemo našu snagu kroz masovnost. Radimo na kontinuiranom profesionalnom usavršavanju i osnaživanju kroz potpisivanje ugovora o saradnji sa releventnim organizacijama istih ili sličnih interesnih sfera. Medijski, kroz aktivnosti ističemo bitnost medicinske sestre/tehničara.

Uloga Fondacije fami za sestrinstvo u Bosni i Hercegovini?  Jedna od nevladinih organizacija koja u velikome doprinosi jačanju sestrinske profesije jeste Fondacija fami. Kroz Projekat jačanje sestrinstva u BiH, unazad duži niz godina naporno radi na analizi stanja i potreba kada su u pitanju medicinske sestre/tehničari, a sve u kooridnaciji s Federalnim ministarstvom zdravstva. Nakon analize, biraju najbolje profesionalce iz oblasti zdravstva za realizaciju određenih aktivnosti, za koje se ukaže potreba. Neke od aktivnosti su vezane za obrazovni sistem naše profesije, druge su u vezi Komore i Udruženja i jedan od najbitnijih segmenata koji podržavaju je medicinska sestra/tehničar u praksi, sa fokusom na sestru u zajednici. Standardne operativne procedure su nam od izuzetnog značaja u praksi, a iste su realizovane uz podršku Fondacije fami. Mnogo se ulaže kroz radionice, radne grupe, edukacije usko vezane za određene značajne oblasti u zdravstvu. Bitno je istaći da podržavaju medicinske sestre/tehničare i na učešćima na simpozijima, kongresima i slično.

Događaj iz Vaše karijere koji ćete uvijek pamtiti...  Svaki pacijent koji zbog iznenadnog akutnog stanja ili težeg hroničnog stanja ne može iz svog doma doći do zdravstvene ustanove, vam je neizmjerno zahvalan, bez obzira što vam je to posao, kada dođete u njegov dom, pružite zdravstvenu uslugu i pomognete da bude ponovno sposoban za redovne aktivnosti. Kroz sedam godina rada na terenu ovih situacija je bilo bezbroj. I pored  bola i težeg zdravstvenog stanja, svojim pristupom, podrškom i radom izmamite osmijeh, olakšate težak životni period pacijentu. Jedan od najtežih događaja je kada su u 7 dana tokom Covid pandemije izgubili borbu sa životom otac, majka i njihov sin. Brojne su situacije u kojima smo kolegice i ja pružale zdravstvenu njegu s blagim osmjehom i mnogo empatije razgovarali s pacijentima, ali pri izlasku iz kuće, lile smo suze a riječi nismo mogle izustiti.

Vaša poruka budućim generacijama... Bez obzira na sve nedostatke, težinu i odgovornost koje ovaj posao nosi sa sobom, ova profesija je nezamjenjiva, najljepša i najhumanija. Da biste bili kvalitetan zdravstveni radnik morate biti spremni za sve izazove, spremni na odricanje, cjeloživotno učenje i u cijelom radnom vijeku graditi jačinu sebe u svom psho-fizičkom stanju, imati empatičnost i biti spremni posmatrati ljude ispred sebe sa činjenicom da je „taj neko nekome neko“. Nije teško, ukoliko imate dovoljno ljubavi ka čovjeku, u sebi.